Godišnji izvještaj američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini prilično je pesimističan. Izvještaj odaje sliku zemlje u kojoj je korupcija duboko ukorijenjena, gdje policija prekoračuje svoje ovlasti, a mediji teško opstaju zbog političkih i financijskih pritisaka.

Iako su sloboda govora i medija zagarantirani zakonom, nadležni u BiH čine malo na zaštiti ovih prava. Što više, i političari na vlasti često se izravno miješaju, a posljedica je i samocenzura u medijima, jedan je od zaključaka godišnjeg izvještaja State Departmenta o stanju ljudskih prava u BiH, piše Slobodna Bosna.

Američki State Department svake godine izdaje izvještaj o stanju ljudskih prava u svijetu. Krajem prošlog tjedna, državni tajnik John F. Karry, predstavio je izvještaj za 2014. godinu napomenuvši kako su “život, sloboda i potraga za srećom ideali koji ne mogu biti ograničeni nacionalnim i drugim granicama.”

“Zbog toga je izuzetno zabrinjavajuće da toliko ljudi na toliko mjesta u svijetu se suočavaju sa grotesknim restrikcijama svojih sloboda i prava i to od vlasti”, rekao je Karry.

Bosna i Hercegovina našla se na popisu zemalja koje ograničavaju slobode i prava svojih građana. Ta uloga je naglašena u odnosu prema medijima i pravu građana na slobodu govora. Jak pritisak primjetan je u Republici Srpskoj, ali je značajno primijetiti istu tendenciju i u Federaciji. Naime, vlasti pokušavaju da vrše kontrolu nag vodećim medijima I tako obeshrabriti isticanje različitih stavova.

To je bilo naročito istaknuto tijekom prošlogodišnjih prosvjeda kada su vlasti u RS putem svojih medija obilježile pokušaje organiziranja mirnih prosvjeda u tom dijelu BiH kao namjeru osoba iz Federacije, odnosno Bošnjaka, da nipodaštavaju bosanske Srbe. “Provladini mediji u RS ponašali su se u skladu sa vladom i diskreditirali demonstrante i organizatore prosvjeda, te su odbacivali prosvjede u Federaciji kao anti-RS”, navodi se.

Puno bolje nije bilo ni u Federaciji gdje su se političarima bliski mediji u izvještajima o prosvjedima fokusirali skoro isključivo na nasilni dio prosvjeda, često nazivajući demonstrante “huliganima” i “kriminalcima”. Istovremeno, mediji bliski hrvatskim strankama na vlasti okarakterizirali su proteste kao isključivo bošnjačke, potičući na taj način nacionalnu netrpeljivost, posebno u Mostaru.

Istovremeno, dogodio se niz napada na novinare, naročito u Zenici i Tuzli, na što su upozorila novinarska udruženja. Vlasti nisu uradile puno da to spriječe, kao što nisu uradile ništa da spriječe korištenje jezika mržnje.

“Neovisni mediji i dalje izražavaju čitav niz stavova, ali su često meta utjecaja vlasti, političkih stranaka i privatnih interesnih grupa. Mediji su i dalje podijeljeni po političkim i etničkim linijama”, zaključuje se u izvještaju o stanju ljudskih prava za 2014. godinu.

Dio prostora posvećen je i javnim servisima koji su pod konstantnim političkim pritiskom godinama “prije svega kroz financijske pritiske”.

“Takva vrsta pritiska limitira neovisnost javnih emitera i vodi do subjektivnih i politički obojenih vijesti… Institucionalna nestabilnost unutar upravljačkih struktura FTV i RTRS ostavljaju javne emitere podložne kontinuiranom političkom pritisku. FTV iskazuje nekoliko slojeva političke pristranosti. Kontinuirana nesigurnost oko mandata upravnog odbora čini ovu instituciju još ranjivijom i otvorenijom za politički pritisak.”

U međuvremenu, nastavljaju se i pritisci na Regulatornu agenciju i privatne medije. “Mnogi privatni mediji su bili u mogućnosti da izražavaju različite stavove. Jedan broj nastavlja prolaziti kroz financijske problem koji ugrožavaju njihov opstanak”, zaključak je u Izvještaju.

Tijekom godine je bilo kredibilnih izvještaja o zastrašivanju i politički motiviranim napadima na novinare zbog njihovog izvještavanja o liderima”, navodi se u Izvještaju, u kojem je naročito naglašen negativna utjecaj koji Milorad Dodik ima na medije.

“Neke političke partije pokušavaju uticati na uredničke politike i medijski sadržaj kroz pravne i financijske mjere. Rezultat je da neki mediji prakticiraju samocenzuru… U nekim slučajevima je primijećeno da su dužnosnici pokušali prijetiti medijima gubitkom reklama ili limitirajući im pristup informacijama… Prevladavajuća praksa ukazuje na bliske veze između glavnih oglašivača i političkih krugova što dozvoljava pristranu distribuciju marketinškog prostora. Javne kompanije, od kojih je većina pod kontrolom stranaka, ostaju glavni oglašivači. Mediji koji su kritični prema vladajućim strankama tvrde da imaju puno problema da dobiju reklame.”

Izvještači State Departmenta primijetili su i probleme u nepostojanju jasne razdvojenosti nadležnosti i odgovornost između pravosudnih i sigurnosnih snaga “što je bilo naročito primjetno tijekom prosvjeda u veljači 2014.”

Konstatira se i kako korupcija u vlasti ostaje među najozbiljnijim problemima u zemlji, a posljedica su kontinuirana politička i ekonomska stagnacija. “Takvo stanje je bilo uzrok najvećih građanskih prosvjeda od neovisnosti zemlje.”

Također je navodi kako “neki politički lideri manipuliraju ukorijenjenim etničkim razlikama, što slabi demokraciju i vladavinu, zanemaruje vladavinu zakona, potiče diskriminaciju u većini aspekata svakodnevnog života, skreće u drugom pravcu javni i medijski diskurs, te opstruira povrataka raseljenih osoba.”

I dalje opstaju problem u procesuiranju ratnih zločina, čega je posljedica da veliki broj počinitelja ostaje nekažnjeno. Provedba strategije za procesuiranje ratnih zločina i dalje je u ozbiljnom zaostatku “a glavni razlog je generalna operativna neefikasnost državnog tužiteljstva i njihov neuspjeh da daju prioritet procesuiranju ratnih zločina.”

Korupcija je pak problem na čijem rješavanju se malo radi. U izvještaju stoji kako zakon predviđa mjere, ali vlasti ne provode te zakone. “Dužnosnici su često uključeni u slučajeve korupcije, bez da su kažnjeni za to, te korupcija prevladava u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Javnost vidi korupciju kao epidemiju u javnom sektoru… Prema profesorima i studentima, korupcija postoji na svim nivoima obrazovanja. Način ocjenjivanja nije transparentan i često otvara vrata korupciji. Profesori na jednom broju sveučilišta su ukazali na postojanja mita, te su rekli kako su iskusili pritisak kolega i nadređenih da daju veće ocjene studentima koji imaju obiteljske ili političke veze.”

Vlasti generalno malo surađuju sa institucijama koje izdaju preporuke kada je riječ o poštivanju ljudskih prava.

Primijećeni su problemi zbog policijskog zlostavljanje (naročito u RS gdje su neke od zabilježenih policijskih metoda na granici mučenja); teški uvjeti u zatvorima i pritvorima, uključujući prenapučenost i fizičko zlostavljanje zatvorenika i pritvorenika; policija koja ne informira pritvorenike o njihovim pravima ili im ne dozvoljava pristup odvjetniku i pravnim savjetnicima; nedostatak predstavnika manjina u političkom životu; negiranje prava na pristup javnim informacijama; diskriminacija i nasilje žena i manjina; trgovina ljudima; diskriminacija osoba sa invaliditetom, te homoseksualne, biseksualne i transgender populacije prenosi bljesak.info.

Odgovori