„Svuda pođi, kući dođi“, kaže stara narodna poslovica s aluzijama na ljubav prema rodnome kraju, prijateljima, obitelji… A ovu narodnu poslovicu osjeća i živi mladić iz Stare Bile, “vitez iz Viteza”, Roberto Soldić (21. siječnja 1995.), uspješni MMA borac, KSW prvak u velter kategoriji, vlasnik FFC, Superior FC i SBC pojasa, član Kluba UFD Gyma iz Duesseldorfa, koji uporno i ustrajno krči put u ovom teškom sportu, ka europskim visinama. Korak po korak, uspješno i sigurno!

S Robertom smo razgovarali za vrijeme božićne posjete obitelji, prijateljima, rodnom kraju.

„Istina je, „vuče“ neodoljivo rodni kraj, prijatelji, obitelj da i ne govorim, pa i unatoč velikim svakodnevnim obvezama tražim i nađem načina bar dva puta godišnje iz Njemačke doći kući, među svoje. Evo, i sada, poslije mojih uspješnih borbi preko kojih sam u tom sportu postao „netko“, ulovio sam nekoliko dana i božićne blagdane sam proveo u Staroj Biloj i Vitezu. Naravno, bez treninga ali i bez  čašice ili zalogaja nedopuštenog. Jer, bez asketske discipline, samokontrole…u ovom sportu ne možeš ostati i opstati. A ja želim i jedno i drugo…, volim ovaj sport koji je, sada, i moj posao, zanimanje, egzistencija… Ovdje, u mojoj dragoj Lašvanskoj dolini, među svojima, punim baterije ljubavlju, odlučnošću, željom za uspjehom… Jer vidim koliko ljudi u ovom mom kraju prate moj sportski put koji sam izabrao, koliko se raduju mojim uspjesima. To su moji, oni drugi važni treninzi moja duševna i moralna hrana“, kaže nam ovaj simpatični mladić, dječačkog izgleda, bez ijednog vidljivog traga na njegovom licu od desetine borbi koje je do sada imao.

„Ide me, ide, ali, ne zanosim se, nego svaki novi uspjeh, pobjeda, tjeraju me na još žešći trening, na još uporniji rad, samoprijegor, odricanje. Znam, mora doći i poneki poraz, spreman sam na to, ne bojim se“, kaže na Robert.. A dok sjedimo u jednom viteškom kafiću dolaze poznanici, stari i mladi, prijatelji, znani i neznani, pozdravljaju se s Robertom, traže postere, fotografije, majice, žele mu nove pobjede, sportske uspone do najviših postolja. I mi smo mu to zaželjeli, a on je na dan uoči Nove godine bio na putu za Düsseldorf i kazao nam je, prvi dan Nove godine imat će žestoki trening. I  tako iz dana u dan, do slijedeće borbe, kaže, u svibnju, za sada još s nepoznatim  ali sigurno s vrhunskim borcem, jer sada, iz borbe u borbu neće biti lakih protivnika „To želim, to tražim, vjerujem u sebe, pun sam samopouzdanja, mi smo s ovoga kraja žestoki, ne damo se, uvijek tražimo više, bolje, a potvrda toga je niz naših ljudi koji su u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu… pravili i napravili uspješne, vrhunske karijere…“, zaključuje “vitez iz Viteza” Roberto.

Roberto je kao osnovac počeo trenirati judo u novobiljanskom Judo klubu gdje je uspješno sportski „rastao“ no u njemu se javljala želja za nečim žešćim, agresivnijim…, pa je sve više pratio borbe  u ringu „sportskih gladijatora“. Trenirao je jedno vrijeme u Vitezu s Vitežaninom, Ivanom Skopljakom, uspješnim borcem tražeći kako ući u svijet MMA sporta, postati „njihov“, vježbao po improviziranim prostorima, podrumima… Nakon nekoliko impresivnih nastupa, s 19 godina, u svibnju 2013., otisnuo se u Njemačku, u Düsseldorf, gdje je počeo ispunjavati svoje dječačke snove i dalje stojeći čvrsto na zemlji, što je odlika istinskih sportaša i rođenih prvaka. Želimo ti svu sreću Roberto, baš kako i zaslužuješ!

U prilogu pogledajte i nekoliko fotografija koje je zabilježio naš Filip Šarić.