Obitelj Babić iz Travnika enciklopedijski je primjerak snažne obitelji – ujedinjena u nevolji iz koje izlazi još jača.

 

Ako ste ikada prošli kroz Travnik prema Jajcu, pogled vam je morao zastati na žutoj kući s prekrasnim vrtom koji se proteže u brdo ukrašeno rukotvorinama; šarenim pčelama, vjetrenjačama i cvijećem.

 

Eh, da. To su ti Babići.

 

Kvalitetna odjeća za vaše najmlađe

Samo najbolje za vaše najmilije

Marinko, Tatjana i troje prekrasne djece. Nasmijani, dobronakloni i gostoljubivi Babići.

 

Marinko je 70% ratni vojni invalid. Stradao je u Lašvanskoj dolini; tri puta ranjavan od granate. No, to nije njegova najteža borba. Nije njegova najveća muka…

 

Kvalitetna odjeća za vaše najmlađe

Samo najbolje za vaše najmilije

Desetljeće unatrag obitelj je stavljena na kušnju – najmlađa kći obolijeva od leukemije. Nakon dugotrajnog liječenja u Zagrebu , Monika je pobijedila zlu bolest i vratila se kući, u voljeni dom.

 

No, kako stari imaju običaj reći – u svakom zlu ima i neko dobro. Monikina je bolest ujedinila obitelj, poboljšala odnos Babića s Bogom. Osnažila ih.

 

U bijegu od loših misli, Marinko i Tatjana su mir pronalazili u radu i kreativnosti.

 

„Prvu vjetrenjaču napravili smo sin i ja. Ručnom pilom rezali smo ostatke brodskog poda, a zatim te komade bojali i spojili u vjetrenjaču. Bez plana, a kamoli ideje u što će se taj projekt pretvoriti kroz godine“, govori za Dnevnik.ba Tatjana Babić.

 

Nakon što je od obiteljskog projekta majke i sina nastalo pravo malo umjetničko djelo – obitelj je odlučila nastaviti raditi vjetrenjače, a s vremenom se razvijao dizajn.

 

„Bile su to teške godine za nas. Kći se borila za život, pravili smo kuću… Htjeli smo da djeci omogućimo što bolje uvjete – što prije. Mir smo pronašli točno tu – pred vlastitim vratima“, nastavlja Tatjana.

 

Prva prodana vjetrenjača otputovala je u Vitez, a nakon nje prodano je nekoliko stotina takvih. Ima ih čak i u Omanu. S vremenom je dizajn unaprijeđen, a Babići su počeli raditi i manje verzije vjetrenjače, pčele, mace, kućice za ptice te druge vrtne ukrase.

 

Cijena vrtnih ukrasa je simbolična. Od prodaje zarade tek toliko da pokriju troškove odlaska u Zagreb na redovite kontrole svakih 6 mjeseci.

 

„Radimo za svoju dušu. Turisti dolaze iz svih krajeva svijeta, kupuju, slikaju se. Uglavnom se svi dive, a ne znaju za gorku pozadinu šarenila vrta“, govori Marinko Babić.

 

U sezoni obitelj izradi i proda 200 vjetrenjača.

 

„Nakon svega, hvala Bogu da je sve uredu, vjetrenjače su postale brend”, kroz smijeh zaključuje Tatjana.

 

Ovaj obiteljski projekt prerastao je u svojevrstan posao. Ne onaj koji plača račune, ali svakako onaj koji se voli i radi s puno ljubavi i nježnosti. U izradi vrtnih ukrasa sudjeluju svi. To ih je, osim vjere, kako sami navode, i održalo zdrave glave. Ali i ono najbitnije – zajedno.

 

Dnevnik.ba

Odgovori