Siguran sam da me ne poznaješ jednako dobro koliko ja tebe, a kako i bi kad ne mogu doći na red od tebi već poznatih ljudi. I nema veze što ih isuviše dobro znaš, njima nikad nije dosta. No, nema veze, ne žalim se i ne smeta mi, nego samo kažem što mislim. Onako iskreno.

Nego, zemljo moja divna, multietnička mnogi bi rekli.

Danas je Dan Zaljubljenih.

Znaš, ili bi barem trebala znati jer si multietnička, neki od naroda koji u tebi prebivaju na današnji dan slave sv. Valentina zaštitnika zaljubljenih. Zato ti i ja odlučih napisati pismo ljubavi. Savršen je dan iprilika za to, zar ne?

Ne želim pisati dugo, jer vjerujem da nemaš vremena čitati moje kilometarsko pismo. Siguran sam da i sama smišljaš najljepše poklone svakom tko u Tebi prebiva. Nekoga će tvoj poklon obradovati, nekoga ne, jasno. U svakom slučaju, u Tvoju kreativnost nisam nikad ni sumnjao, pa kako bih i sada.

Želim ti zahvaliti na 23 godine uzajamne ljubavi. Dobro, jesmo malo prekidali za vrijeme rata, ali Bože moj. Pokušao sam s tvojim prijateljicama Hrvatskom i Austrijom nije išlo. I šta ću. Sudbina nas opet spoji, ovaj put iskrenije i čvršće.

Hvala ti na obrazovnom sustavu. Onom prvom koji me je usmjerio na pravi put, onom srednjem koji mi je približio životni cilj, i ovom višem koji me izgradio kao čovjeka. Davno su ljudi rekli, čovjek dok je živ uči, tako da se za sve ono što ću još naučiti neću zahvaljivati.

Hvala ti na predivnim doktorima koji su mi više puta spasili život. Olakšali bol, spriječili nastanak goreg.

Hvala ti na divno uređenoj političkoj sceni. Zbog koje moj tata nema posao, mama i sestra također. Zbog koje baka prima minimalnu mirovinu, a brat čeka još uvijek na birou posao. Glupo mi je reći da i on nema posao. Ovako je zvučnije. Ali svejedno i dalje živimo. Imamo normalan život i sretni smo.

Hvala ti što si nam pokazala da i bez politike možemo biti siti, a sretni. Vrijedno je to.

Hvala ti za predivne šume, brda, rijeke i jezera i planine. Sve ono na koje s oduševljenjem odem s prijateljima i uživam.

Hvala ti na mojim prijateljima kojim sam upoznao upoznavajući tebe. Divnim ljudima, mojim uzorima. Mojim poslovnim prijateljima, prvim simpatijama, velikim ljubavima.

Hvala ti za onaj mali dio divnoj plavog mora. Moram priznati da nisam tamo često, ali kad god odem uživam.

Hvala ti na divnoj glazbi. Pjesmama koje te savršeno opisuju. Ljudima koji svojim glasom dočaraju tebe.

Hvala na mirisu kave, golubovima sa Baščaršije, lastama sa Starog Mosta, savršeno uređenim banjalučkim vrtovima, mineralnoj vodi iz Kiseljaka, te svim divnim ljudima Tvoga doma.

Hvala ti i na svim molitvenim pozivima. Svim onim velikim ljudima koji mi svakodnevno pružaju priliku biti ponosno djete Tvoje.

Hvala ti Bosno i Hercegovino moja što si tako slaba, a tako jaka. Što 6 ruku koje te vode nisu dovoljno jake da te slome. Što kad padaš, padaš poput balerine. Što dozvoljavaš da svatko od nas bude dio tvoje koreografije. Znali plesati ili ne.

Hvala ti Bosno i Hercegovino moja za sve što si mi uzela. Jer znam da ćeš mi sve to nekad vratiti. Znam i vjerujem. Moraš !

Hvala ti za sve loše jer mi je otvorilo oči da vidim ono bolje. I hvala ti što me voliš. Već 23 godine. A još će ovoliko, znam.

Sretan ti Dan ljubavi. Tebi i svakom tvom djetetu.

Poklon si mi već dala, ne brini za to. Samo Te molim, onim kojim si neke od navedenih stvari uskratila, daj im. Ne želim biti sebičan i osjetiti svu tvoju čar dok neki ne.

Tvoj voljeni, Josip.

Odgovori