Drveni ugalj, u narodu poznat kao ćumur, dobiva se industrijskom destilacijom najkvalitetnijih vrsta drveta.

Međutim, iza tog stručnog objašnjenja krije se golem ljudski napor.
U kreševskom selu Crnići razvijena je proizvodnja drvenog uglja u malim, privatnim radionicama, takozvanim ćumuranama. Jedan od njihovih vlasnika je i Edin Ramić, koji ima registrirano poduzeće još od 2002. godine, pod imenom LAIS. Pored proizvodnje drvenog uglja, poduzeće vrši usluge „izvlačenja“ drvenih stabala za Šumariju Kreševo i ŠPD Srednjobosanske šume Donji Vakuf.
LAIS proizvodi drveni ugalj od otpadnog drveta bukve, graba i hrasta, koji su najzastupljeniji (i najkaloričniji) u našim šumama. Bavi se i pakiranjem drvenog uglja u papirnate vreće od 3, 5 i 10 kg. Svoju cjelokupnu proizvodnju, LAIS plasira na strana tržišta: u Austriju, Njemačku, Italiju, Tursku i Libanon.

Prema riječima gosp. Ramića, problemi su nastali 2010. godine kada je tadašnja vlast pokušala zabraniti rad njegovom poduzeću. Međutim, u tom naumu, nisu uspjeli, tako da LAIS uspješno radi i danas. Planira povećati proizvodnju uvođenjem suvremenije tehnologije, odnosno modernih strojeva (iz Poljske) urađenih prema važećim ekološkim standardima Europske unije. Tako bi se značajno smanjilo zagađenje okoliša.
LAIS trenutno zapošljava 12 radnika. Planiranim povećanjem proizvodnje i proširenjem na druga tržišta, povećao bi se i broj zaposlenika.

Odgovori