Priča da Arapi masovno kupuju zemjlište u dolini Lepenice, Kiseljaku, nije dobro odjeknula među lokalnim stanovništvom. Mr.sc. Tvrtko Milović u kolumni za Dnevnik.ba,objašnjava razloge takve recepcije.

 

Prvi Muslimani na područje Kiseljaka došli su u 15. stoljeću. Dodijelili Ahdnamu fratrima i uzeli nekretnina što je bilo. Mačem. Ovih dana Muslimani ponovo uzimaju nekretnine u Kiseljaku i okolnim općinama. Ne koriste se argumentom mača i oružja nego mašu petrodolarima. Uzimaju neselektivno. Kupuju sve što je na prodaju.

Narod k’o narod, boji se promjena, pogotovo pridošlica. Od kako je ljudske rase, pridošlice nisu bile dobrodošle. Predimenzionirana priča o „masovnoj kupovini svega i naseljavanju stotina tisuća Arapa” zaista budi nelagodu. Najave tako dramatičnih promjena nigdje ne bi bile prihvaćane riječima „dođite, ima mjesta za sve”.

Pitanja se gomilaju: Što žele? Zašto dolaze baš ovdje? Koliko bih ja mogao zacijeniti svoju kuću?

Što žele Arapi?

Priču o doseljavanju Arapa u Sarajevo i okolicu započeo je Milorad Dodik. Automatski je ismijan, nazvan fašistom. I kriminalcem, dakako. A onda su Arapi postali sve brojniji u glavnom gradu.

Pričom se počeo baviti i Avaz. Naravno, i oni su počašćeni različitim kvalifikacijama. Ipak, Arapska prisutnost je očita. Preko različitih firmi kupuju zemljišta tamo gdje ih ima, a da su blizu Sarajeva. Uglavnom se radi o građevinskom zemljištu Srba iz „reintegriranih” općina. Ako zemljište nije građevinsko, načelnici općina će se potruditi da postanu.

Nekoliko je parametara, osim blizine Sarajeva: Pristup kakvoj-takvoj infrastrukturi i relativna blizina ostalih kupljenih placeva ili nekretnina. Sve to ima Kiseljak, koji se zbog izgradnje autoceste odjednom našao u epicentru zanimanja ne samo arapskih kupaca, nego i ostalih zainteresiranih. Lepenička dolina je ravna, pristupačna, rijetko naseljena i spremna za građevinski bum. A Sarajevo je udaljeno tek 10 kilometara…

Arapi naravno, prema zemljištu imaju logičan odnos: radi se o robi koja je na prodaju. Ne zanima ih mnogo što se oko zemljišta u BiH vodio rat. Bez zavaravanja: osnovni motiv za rat u BiH bila je podjela zemljišta.

Zemljište u reintegriranim općinama Sarajeva je u gruntu i dalje srpsko, ali je stanovništvo u okolnim naseljima isključivo bošnjačko. I to nedavno naseljeno.

Odnos doseljenog (bošnjačkog) stanovništva prema najavama naseljavanja Arapa ne može biti (krajnje) negativno: oni imaju jednak osjećaj prema području u kojem odnedavno žive. Vlasnici praznih građevinskih zemljišta, Srbi, više ne smatraju tu zemlju djedovinom, nego, kao i Arapi – robom.

No, u Kiseljaku, Lepenici, odnos lokalnog stanovništva je drugačiji. Nacionalna struktura je nepromijenjena. Zemljište posjeduju ljudi koji tu i žive. Stoga je se na svaku promjenu vlasništva zemljišta gleda drugačije- negativno.

Činjenice

Pokušajte kupiti zemljište u prigradskom naselju velikog grada i u nekom selu gdje se ništa ne mijenja desetljećima, pa ćete vidjeti odnos stanovništva. Prvi vas neće ni primjetiti, ni pozdraviti. Drugi će vas gledati kao na uljeza jako jako dugo. I djecu vam.

Zbog toga salve uvreda na račun Kiseljačana/Lepeničana koji negoduju zbog „dolaska” Arapa jednostavno ne stoje: Lepeničani se ponašaju kao što bi se ponašali svi drugi ljudi na planeti – oprezni su prema promjenama u okolnostima u kojima promjena nikad nije bilo. Takvi su ljudi.

Kulturološke, vjerske, pa i rasne razlike, samo povećavaju oprez. Jasno da bi naseljavanje Poljaka među Lepeničkim Hrvatima odjeknulo potpuno drugačije. A sjetimo se zatim kakvu traumu u islamskom svijetu i danas budi spomen naseljavanja Židova u Palestinu…

No vratimo se nekim činjenicama vezanim za „dolazak” Arapa u Lepenicu:

  • Arapi kupuju zemljište najviše u Hadžićima, Ilijašu i Ilidži. Usput kupuju u Kiseljaku, Visokom, Vogošći, Istočnom Sarajevu.
  • Kupuju isključivo građevinsko zemljište. Kada kupe poljoprivredno zemljište, pobrinu se da ga pretvore u građevinsko
  • Ne zanimaju ih kuće i gotovi objekti
  • Ne prave razliku između nacionalnosti osobe od koje kupuju. Prema nekim podacima, najviše kupljene zemlje je od Srba. Na području Kiseljaka više su kupili zemlje od Bošnjaka nego Hrvata.
  • Nakon što su u općini Kiseljak dobili odbijenicu pri pokušaju pretvaranja poljoprivrednog u građevinsko zemljište, izgubili su interes za kupovinom većih parcela
  • I dalje kupuju manje placeve i vikendice
  • Arapi tvrde da zemljište kupuju radi ljetnih odmora. Gradili bi vikendice i tu boravili tijekom ljeta
  • Tvrde da ih u Bosnu privlači klima i vegetacija (ništa drugo i nemamo)
  • Zastupnik Arapa tvrdi da se radi o Arapima s Bliskog Istoka koji pripadaju srednjoj klasi, koji su uglavnom imali kuće u mediteranskom dijelu Sirije, a koje su im sada tamo nedostupne zbog rata.

Naravno, ništa od ovoga neće umiriti paničare koji u dolasku Arapa vide nastavak rata. Ipak, da se radi o sistematskom naseljavanju, onda bi ono bilo fokusirano na etnički „osjetljiva” područja.

Drugo, Arapi Arabijskog poluotoka nisu stanovništvo koje bi sebi dopustilo da se negdje naseli samo u svrhu nekakvih demografskih manipulacija. Primjerice, kao najbrojniji korisnici kupljenih nekretnina spominju se Kuvajćani.

Pirova pobjeda

Radi se o relativno malom narodu koji spada među najbogatije na svijetu. Da se radi o sistematskom naseljavanju u Bosnu, bilo bi logičnije da dolaze stanovnici Pakistana i Bangladeša, gusto naseljenih siromašnih zemalja kojima je i ovakva Bosna i Hercegovina razvijeni zapad.

Istina je da je područje Kiseljaka etnički vrlo senzibilno. Ne samo zbog proteklog rata, i kolektivne asocijacije Arapa na Mudžahedine, nego i zbog osjetljivih lokalno-političkih odnosa. Doseljavanje samo 500 ljudi u Lepenicu, može na sljedećim lokalnim izborima značiti promjenu lokalne vlasti. U konkretnom slučaju, Hrvati se boje da bi mogli izgubiti i posljednjeg načelnika u središnjoj Bosni.

S druge strane, Arapi izgleda donose svjež kapital u BiH. Sama kupovina zemljišta već sama po sebi znači ubrizgavanje nekog novca u državu. Ukoliko dođe do izgradnje stambenih objekata, onda se može očekivati i oživljavanje građevinskog sektora, a onda, indirektno, korist za sve.  

Predstavnik arapskih investitora za HRT Kiss izjavio je da su izgubili interes za Kiseljakom (vidno razočaran hladnim prijemom u općini Kiseljak) te da svoj interes prebacuju u Brezu.

Ukoliko je ovo točno, onda Kiseljačani/Lepeničani mogu odahnuti: Otjerali su Arape. Pirova pobjeda za narod koji se ionako zadnjih godina sveo na čuvare nekretnina rođaka iz dijaspore. Zimsko  čuvanje arapskih vikendica bilo bi zanemariva, a možda dobro plaćena, dodatna aktivnost.   

Odgovori