Onaj tko povrijedi ili ubije životinju bit će kažnjen novčanom, ali i šestomjesečnom zatvorskom kaznom. To predviđa slovo zakona, ali u praksi kazne nema. Ovo je priča o tome šta se događa kada zakažu zakoni i humanost, a prorade puške i sjekire…

Sa ogromnom posjekotinom na leđima, ovoga je psa prije nekoliko dana pronašlo dvoje novotravničkih srednjoškolaca. Iako su ga odnijeli veterinaru, koji je zašio ranu, pas je nakon nekoliko dana uginuo. U dubokoj rani pronađeni su sitni komadi drveta sa kojima se obračunavao novotravnički sjekač, prije nego se odlučio obračunati sa životinjom.

Ovo je priča koja je trebala ostati neispričana, jer kako govoriti o nasilju nad životinjama u zemlji sa više od 500.000 nezaposlenih, u kantonu sa 40.000, te gradu sa 4.000 ljudi bez posla. A brige su bekonačne, od toga kako svakog mjeseca “razvući” mizerne plaće i penzije, do toga kako nahraniti djecu i omogućiti im školovanje nakon kojeg će se, vjerojatno, pridružiti armiji nezaposlenih. Tu je i ta svakodnevna dilema – otići ili ostati u zemlji koja ne štiti prava svojih građana, a kamoli životinja.

Zvuči nevjerojatno, ali postoje i zakoni

U ovakvom beznadežnom ambijentu, čini se da zaista nema mnogo prostora za razmišljanje o psima lutalicama. Uostalom, brine nas i to što ih je sve više na ulicama i što u vijestima stalno slušamo kako su napali dijete, ženu, starca.

Međutim, šta ukoliko ovo nije priča o psima, nego o tome kako u BiH postoje zakoni koji zadužuju vlasti da rješavaju probleme građana? Šta ukoliko su psi lutalice samo jedan od problema koje vlasti trebaju riješiti, i to bez nasilja?

I da, zaista postoji taj Zakon o zaštiti životinja BiH koji predviđa sankcioniranje neogovornih vlasnika koji ostavljaju životinje na ulicama. Zabranjuje ovaj zakon i eutanaziju, uz iznimku agresivnih i bolesnih životinja, ali u tom slučaju trebaju biti angažirani veterinari. Vlast je također, obavezna osigurati azile za smještaj pasa.

Amnestija od odgovornosti

Međutim, kada zakažu zakoni, dolazi do nasilja. Ovo nije priča o psima, nego o tome šta se događa kada se vlast oslobodi odgovornosti za rješavanje problema, pa i onih sa psima lutalicama.

Zahvaljujući zakonu nasilja, sa ulica nestaju omraženi psi lutalice, ali i dalje ostaju beskonačne brige i armija onih koji svoje obroke traže u kontejnerima. Hoće li vlasti, po istom principu, biti oslobođene odgovornost za više od 500.000 nezaposlenih u BiH, opljačkane firme, male plaće i penzije, korupciju pri zapošljavanju, odlazak mladih iz zemlje?

Happy end

A kako priča može imati i sretan završetak dokazuje i primjer jednog sasvim drukčijeg, za naše podneblje neshvatljivog, odnosa čovjeka prema drugim živim bićima.

U vrijeme kada je prvi pas iz ove priče dobio oštricu sjekire u leđa, lutalica koju su Novotravničani nazavali Flekica dobila je dom, i to u Splitu. Flekicu je udomila Njemica Sabrina sa dalmatinskom adresom, a to je dobra vijest kako za građane, tako i za psa i novotravničke ulice. Dobro, možda jedino ne za one koji će ostati bez potencijalnih 15 KM, koliko zarađuju po svakom ubijenom psu. (Drukciji.ba)

Odgovori