Ništa ljepše za novinara kada dobije priliku praviti priču, razgovarati s mladim čovjekom koji s tek 24 godine života iza sebe ima jasno utabani pozitivan trag vrijedan pozornosti, pozitivnog primjera, potvrde što se sve može kad se hoće, kad se voli… Vrijedan i novinarske priče! Ovaj put ta i takva prilika je Ivan Kapetanović iz Fojnice, gdje je rođen, gdje je završio osnovnu školu i u šestoj godini počeo trenirati taekwando i ovaj borilački sport odmah zavolio.

 

Fojnica i susjedni Kiseljak prave su „utvrde“ ovog sporta, „inkubator“ vrhunskih natjecatelja, reprezentativaca BiH, a vrhunskim rezultatima Hrvatskog taekwando kluba „Hvojnica“ u klupskoj i pojedinačnoj konkurenciji, u velikoj mjeri godinama je doprinosio i junak naše priče, Ivan Kapetanović.

No, sport kojemu ćemo se još vraćati, je samo jedan od razloga ove priče. Jer još najmanje dva segmenta života i rada ovog vrijednog mladića i za novine čine zanimljivim.

Naime, Ivan je nakon završene osnovne škole upisao Gimnaziju u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ , sedamdesetak kilometara od Fojnice udaljenom Travniku. Međutim, usprkos brojnim obvezema u školi nije se odvajao od taekwandoa, nego je vrijeme raspoređivao, čak i u minutama, za učenje, treniranje, putovanja na natjecanja. Skupa s gimnazijom, novostečenim znanjima, „rastao“ je i sazrijevao i kao čovjek i sve uspješniji sportaš, do reprezentativnih visina. I nakon uspješno završene nadaleko poznate i priznate Gimnazije KŠC „Petar Barbarić“ u Travniku, upisao je fakultet u Mostaru, Prehrambeno tehnološki.

„Nova sredina, velike obveze na fakultetu malo su ipak „zakočile“ moj sportski angažman, ipak je primaran bio fakultet, no nisam odustajao, nego sam se nešto više okrenuo ka suđenju u mom omiljenom sportu. Stekao sam sve potrebne sudačke licencije i kvalifikacije, a kao natjecatelj izborio sam se za crni pojas 1. dan. Uspijevao sam, naime, radom odricanjem, racionalnim korištenjem vremena stizati biti uspješan natjecatelj, sudac i reći ću, nadam se neće zvučati neskromno, na tri uspješne godine provedene u Mostaru, osjećao sam se ponosnim. A kada je taekwando u pitanju i moji uspjesi na tom planu, uz moju urođenu ljubav prema sportu uopće, najzaslužniji je Branko Stanić, nekada vrhunski borac u ovom sportu, osvajač brojnih medalja i trofeja, izbornik reprezentacije BiH, aktualni predsjednik u fojničkom taekwando klubu. Uz moju obitelj, uz moj trud, uporni rad…, za uspjehe u sportu, i ne samo u sportu, svakako je zaslužan i moj poštovani Branko. Hvala mu na tomu“, kazao nam je Ivan.

Nakon toga Ivan se kroz priču okrenuo novoj životnoj epizodi, nastavku petogodišnjeg studija na Prehrambeno tehnološkom fakultetu u Zagrebu, nakon uspješno završenog trogodišnjeg studija u Mostaru.

„Evo peta sam godina i studij ide zacrtanom dinamikom, a i dalje sam u sportu. Sudim na taekwando natjecanjima u Hrvatskoj, u BiH i u inozemstvu, a u Zagrebu sam se počeo baviti i kick box-om, sportom koji sam, uz taekwando, uvijek preferirao. Jednostavno, osjetio sam, trebaju mi novi, „žešći“ sportski izazovi. Nastupao sam za jedan zagrebački klub, tu sam se počeo baviti i trenerskim poslom, a uz pomoć Studentskog centra i prijatelja, bio sam inicijator osnivanja novog Studentskog kick box kluba, a članovi su odreda studenti zagrebačkog Sveučilišta. Prostor za rad i djelovanje kluba dobili smo u okviru studentskog doma „Stjepan Radić“, a klub nosi ime Kick box klub „Kapetan-Sava“ Zagreb. Iako smo vrlo mlad klub, željom, radom, trudom, zalaganjem, s određenim znanjem i iskustvom koji su neki od nas imali, već postižemo vrlo dobre rezultate“, kazuje nam Ivan dok mi „mjerkamo“ njegovo lice koje je bez ijednog ožiljka unatoč brojnim borbama u ovom, neki kažu, surovom sportu. „Treba uploviti u te vode i tek onda se vidi i osjeti da to baš i nije tako, da su to, prije svega, percepcije za koje baš i nema značajnijeg uporišta“, uz mladelački osmjeh, govori nam Ivan.

Vrijedi istaknuti kako je glavni protagonist naše priče ove godine „uplovio“ u nove vode, u društveno-studentski rad, o čemu ranije, kaže, ni razmišljao nije. Jer, njegov su život bili fakultet, sport i suđenje u sportu.

„Udruga bosanskih studenata u Zagrebu nakon više godina rada „zaštekala“ je i na vidiku nije bilo promjena na bolje i pokrenuta je inicijativa organiziranja nove udruge, s novim i ambicioznijim rukovodstvom. Tako je, uz pomoć i podršku našeg poznanika i prijatelja, istaknutog političkog i kulturnog djelatnika iz srednje Bosne, Ivana Sajevića, početkom ove godine, osnovan Klub bosanskih studenata. U organizaciji sam i ja sudjelovao, a onda pod „pritiskom“ prijatelja prihvatio sam se funkcije predsjednika, teškog i odgovornog posla, voditi ovaj Klub. Naravno, godi mi ukazano povjerenje, nisam mogao odbiti iako posla, učenja, treniranja, natjecanja, suđenja…, imam preko glave“, ističe Kapetanović.

A Ivan Sajević nam kaže, kako su „oni koji su Ivana Kapetanovića izabrali za predsjednika znali da je najbolje rješenje za tu poziciju, da on u radu i vođenju Kluba neće „zaštekati“, kod njega toga nema“.

„Prvu novčanu pomoć dobili smo od Udruge bosanskih Hrvata „Prsten“ u Zagrebu, izabrali smo Skupštinu i sva tijela potrebna kako bi Klub mogao kvalitetno funkcionirati. Već smo osnovali glazbenu, sportsku, dramsku i humanitarnu sekciju… i dosta već smo uspjeli uraditi. Uspostavili smo suradnju s klubovima i udrugama hercegovačkih, slavonskih i dalmatinskih studenata, razmjenjujemo iskustva, planiramo zajedničke aktivnost. Posla preko glave, ali dobra organizacija, planovi rada i djelovanja, dobra ekipa studenata iz svih krajeva Bosne…, dodatan je poticaj, inspiracija za raditi i uraditi čak i više od planiranog“.

Najavio nam je Ivan veliki događaj, kulturno-studentsku manifestaciju – Večer bosanskih studenata i brucošijadu, koja će se održati 17. studenog. Planiraju organizirati i predavanja sa studentima zanimljivom tematikom, a predavači će biti bosanskih korijena koji su se trudom radom i sposobnostima „uspeli“ do statusa dr. sc prof na fakultetima zagrebačkog sveučilišta.

Ivane, ako bude išlo sve kako treba, iduće godine ćeš završiti studij, dobiti diplomu magistra Prehrambeno tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Što, kuda i kako dalje?

„Već sada imam ponuda ostati u Zagrebu. Međutim, „zove“ me moja Fojnica, moja Središnja Bosna, srce bosanske, katoličke i hrvatske povijesti. Tomu zovu teško je odoljeti”, zaključuje Ivan Kapetanović.