Nema kraja do rodnoga kraja i naravno da svatko od nas više voli biti okružen najdražima gdje mu je duša ”na miru”. Kolumnistica dnevno.hr-a Snježana Vučković iz srca je napisala odu mjestu za koje će se, ne sumnjamo, mnogi sa sjetom prisjetiti. Mjesto gdje nas ne bombardiraju politikom i glupostima. I veliki Ivo Andrić je rekao: ”Gdje prestaje logika, počinje Bosna”.

 

Njezin komentar u originalnom zapisu prenosimo u cijelosti.

”Odo tamo gdje je sve obrnuto.

Gdje umjesto “neću” kažu “oću k…c”, gdje kćer zovu sine, gdje se “kafa” peče a ne kuha…

Idem tamo gdje se svi dive što si iz Zagreba, a ipak se niko ne bi mijenjao, tamo gdje svaku ubogu večer nestaje struje, gdje si većini “brate mili, ružan jer si mršav i tamne puti” i to ti se kaže u facu.

Odo u brda gdje se signal sa svijetom “fata” samo ako se popneš na orah ili odeš kod moje strine u “internet caffe”, smješten na bunaru uz fildžan i šećer u kocki.

Tamo se, uz Božju providnost, moš konektat i spojit sa svijetom, al redovito ne nalaziš riječi za opisati u kakvoj si iskonskoj, neokaljanoj ljepoti.

Pičim tamo gdje se “ne oda po šumi noću, jer vreba drekavac”, tamo gdje se vjeruje u vile i vještice.

Idem u kuću gdje sam kao mala htjela nešto slatko, a baba mi namaže mast na vruć kruh i pospe šećerom.

U kuću iz koje je ispraćen lijes mog pradjeda, bake, strica…

Kuću u kojoj je ostala moja strina okružena slikama i sjećanjima na na naš dječji vrisak dok se igramo “žmirke”.

Odo vidjeti jasle u kojima sam se skrivala, a u mene blejala zbunjena krava pa me polizala hrapavim jezikom po licu.

Provjerit ću jel tamo još kokošinjac u koji sam se isto skrivala i u kojem sam dobila uši.

Prošetat ću dvorištem gdje me ugrizo pas kad sam mu skočila sa zaprege na rep i tamo gdje sam se zaletila na brnaču i zabila šiljak u koljeno do kosti.

Prošetaću šumom gdje su se moji tata i mama prvi put sramežljivo poljubili, tamo gdje je donesena odluka da će nekad i mene imati.

Idem malo tamo jer se ne priča o politici zbog koje je “izgino narod”, gdje se ne priča o ratu, gdje te pitaju “čija si ti”, a pitaju te “kako si” zato jer ih to stvarno zanima.

Idem malo tamo…

I ne, nije bajka.

Bosna je to.

Sve obrnuto, a sve baš kako treba..”, napisala je.