Kada se hrvatskim zastupnicima postavi pitanje zašto o suštinski važnim temama za hrvatski narod nema niti riječi nakon izbora, nađe se milijun problema i opravdanja. Zanimljivo, kada se radi o kadrovskoj politici i upošljavanju stranačkih poslušnika, nađe se milijun rješenja.

Hrvatski politički predstavnici u vlasti su se i nakon ovih izbora ponovno dokazali kao zadnje naivčine čija se šutljivost i pokornost može kupiti sa nekoliko pozicija u vlasti. Danas kada se događa pravi cirkus u vlasti u Federaciji, mora se podsjetiti na greške koje su, unatoč upozorenjima, hrvatski politički predstavnici naivno uradili u cilju dobivanja tih nekoliko pozicija. Podržali su niz odluka i Proračun platformaške vlade Nermina Nikšića. U suradnji sa dojučerašnjim platformašima, podržali su i aktivno su doprinijeli nametanju srpskog potpredsjednika FBiH u osobi DF-ovog Milana Dunovića. Dopustili su DF-u imenovanje jednog ministra iz reda hrvatskog naroda u Vijeću ministara, pogazivši načela HNS-a. Naravno da je politika stvar kompromisa. Niti jedna od ovih odluka ne bi bila sporna, ukoliko se zauzvrat dogovorila podrška nekom za Hrvate u BiH vitalnom. Na žalost, zastupnici hrvatskih stranaka su zaboravili većinu onoga o čemu su govorili prije izbora, zauzvrat su se zadovoljivši se smještanjem poslušnih stranačkih kadrova. 

Tako se zaboravilo kako se prije izbora obećavalo kako će većina platformaških Zakona donesenih preglasavanjem, počevši od Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja, preko Zakona o financijskoj konsolidaciji gubitaša, pa do Zakona o raseljenim osobama i povratnicima ili Zakona o agenciji za privatizaciju i dr. ići na ispitivanje ustavnosti pred Ustavnim sudom. Najžešći zagovornik toga je tada bio današnji predsjednik Federacije Marinko Čavara, koji u četiri mjeseca otkada obnaša funkciju nije uputio ispitivanje ustavnosti niti jednog zakona ili uredbe. Potpredsjedniku Dunoviću, u čijem nametanju su sudjelovali i hrvatski predstavnici, a kojeg bi sada vrlo rado smijenili, a ne mogu, trebalo je dan dva vremena za upućivanje Ustavnom sudu uredbe o vlasništvu nad javnim poduzećima.

Govorilo se o tome kako će se na osnovu odluke ustavnog suda ukinuti neustavna ministarstva u sklopu federalne vlade. Ministarstva su „ukinuta“ na način da su na njihovo vodstvo imenovani novi ministri. Obećano je preuzimanje ministarstva branitelja, pa kasnije podjela ministarstva branitelja na dva odjela, mjeseci prolaze, unatoč tome što ih se javno pozvalo i prozvalo, nitko od hrvatskih zastupnika još uvijek nije u parlamentarnu proceduru uputio prijedlog izmjena Zakona o Vladi FBiH kao i Zakona o ministarstvima na osnovu kojeg bi se ispunilo dano obećanje.

Hrvati su dobili i državno ministarstvo pravosuđa u čiju domenu izričito spada i međunarodna pravna pomoć i kontakti sa međunarodnim sudskim instancama. U praksi to znači slanje službenih dopisa u Republiku Hrvatsku tražeći kopanje po državnom arhivu RH u cilju dokazivanja udruženog zločinačkog pohvata hrvatskog naroda u BiH. Dok se srbijanski zločinci poput Šešelja i Hadžića puštaju praktično na slobodu, dok se cijela bošnjačka javnost ustaje na noge radi uhićenja Nasera Orića, generali HVO-a su pali u zaborav, ostavljeni na milost i nemilost samima sebi, te nitko i ne zna kako im je nedavno haški sud odbio zahtjeve za ograničenom slobodom do izricanja presude, mada su za vrijeme cijelog trajanja postupka poštovali sve odluke i pravila Haškog suda, dok je Šešelj za vrijeđanje i omalovažavanje tog istog suda nagrađen slobodom, na kojoj nastavlja svoj „projekt“

Imamo ministre financija i u Vijeću ministara i u Vladi FBiH koji šutke podržavaju najave o privatizaciji hrvatskih gospodarskih žila kucavica, promatraju kako se uništava Aluminij, kako propadaju poduzeća po Hercegovini, dok se proračunskim novcem bespovratno, na osnovu odluka platformaške vlade, financiraju poduzeća u većinski bošnjačkim županijama.

Dovoljno je na web stranici Porezne uprave vidjeti listu najvećih dužnika (mirovinskog i zdravstvenog osiguranja), pa će svima biti jasno koja se državna poduzeće „konsolidiraju“ i kojima se dopušta nezakonito poslovanje. Hrvatski ministri, naravno, šutke promatraju.

Moglo bi se nastaviti dalje, ali nije želja širiti defetizam, nego hrvatske zastupnike pozvati na buđenje. Nitko više ne spominje Mostar, a lokalni izbori pred vratima, nitko ne spominje kako u HNŽ-u nema vlade, a ona u tzv. tehničkom mandatu ostala bez premijera, nitko ne spominje izmjene diskriminirajućeg izbornog zakona, izmjene Ustava, cijeli niz drugih esencijalnih tema po Hrvate, a vrijeme nepovratno prolazi. Hrvati plaćaju cijenu činjenici da se dopustio ulazak u vlast radikalima iz DF-a, koji su predvodili gaženje hrvatske legitimnost.

Greška je napravljena, ali posljedice se još uvijek mogu ublažiti, ali da do toga dođe, poštovani zastupnici hrvatskih stranaka koje nose hrvatski legitimitet, morate se probuditi i konačno krenuti proaktivno i konkretno djelovati. Ne bi vam trebalo biti teško, samo ono htijenje, trud i volju koju iskazujete prigodom namještanja i upošljavanja stranačkih poslušnika na svim razinama od općinske, do državne, iskažite kada se radi o za Hrvate vitalnim temama. Na izborima 2014. se hrvatskom narodu zadnji put mogla provući ideja hrvatskog političkog zajedništva, na izborima 2018. će to puno teže ići ukoliko prokockate legitimnost izbornog rezultata. Morate se probuditi jer Ahdamaši čekaju kao napete puške i već uvelike rade na kampanji za sljedeće Opće izbore.

  Slaven Raguž, dnevnik.ba

Odgovori