Na obroncima planine Zahor, na tromeđi općina Busovače, Kiseljaka i Fojnice, iznad mjesta Milodraž, nalaze se tragovi starog grada Kaštela, koji se u povijesnim dokumentima spominje u XV. stoljeću, a nalazi se na nadmorskoj visini od 1158m.

Na obroncima planine Zahor, na tromeđi općina Busovače, Kiseljaka i Fojnice, iznad mjesta Milodraž, nalaze se tragovi starog grada Kaštela, koji se u povijesnim dokumentima spominje u XV. stoljeću, a nalazi se na nadmorskoj visini od 1158m. Ova tvrđava, pored Kozograda, se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini od svih starih gradova u Bosni. Ono što se danas može vidjeti, stari grad Kaštel predstavljaju, u stvari, tri veće pećine, koje se nalaze duboko u stjenovitom dijelu planine Zahor. Pećine, odnosno njihovi otvori su većeg obima, tako da je moguće da u jedan otvor stane od 40 do 50 ljudi. Dva ulaza u dvije pećine nalaze se jedan pored drugog, a iznad njih, na nepristupačnom terenu, nalazi se treća pećina, do koje se mogu popeti samo oni vještiji i najhrabriji posjetioci, uglavnom planinari, koji, često puta, za penjanje do pećine koriste užad.

Pošto je na prvoj pećini, prema kanjonu rijeke Kozice, ulaz u pećinu bio dosta velik, taj ulaz je kasnije zazidan i u zidu su ostavljena samo vrata i manji prozor iznad njih.
Pristup Kaštelima je dosta težak, a od kanjona rijeke Kozice nije nikako moguć, pošto je stijena vrlo strma i dosta visoka.
Oko Kaštela postoje mnoge priče i legende. Stanovnici iz okolnih sela pričaju da se u kamenu nalazila velika željezna alka za koju su, navodno, vezani brodovi, da je more bilo čitavom kotlinom rijeke Kozice i dalje u dolinama rijeke Bosne i Lašve. Ukoliko je zaista postojala željezna alka, a izgleda da jeste, onda je ona, sa sigurnošću se može tvrditi, služila za penjanje do pećine, a ne za vezanje brodova.
Do sredine prošlog stoljeća, mještani pričaju, da nitko nije smio ulaziti u pećine, jer su, navodno, u njima živjeli duhovi i druge nemani. Prema predanju, u vrijeme dolaska Turaka u Bosnu, u pećinama su se skrivali fratri na čelu sa fra Anđeom Zvizdovićem, odakle je on sišao u Milodraževo polje da primi, kao predstavnik bosanskih franjevaca, 1463. godine, od Sultana Muhameda II. povelju zvanu Ahdnama o vjerskim slobodama i određenim pravima za svoju braću, pod spomenutim malim hatišerifom, misli se na Ahdemu.

Na zazidanoj strani ulaza u prvu pećinu na Kaštelima nalaze se tragovi od ostataka tri drvene grede. Pošto je otvor pećine dosta visok, vjerojatno je pećina gredama bila podijeljena na sprat ili je gornji dio pećine služio kao palača za spavanje.
Zid pećine je od kamena krečnjaka. Vezivan je čvrstim krečnim malterom, pa se sa dosta sigurnosti može tvrditi da je potiče, vjerojatno, negdje između XII. i XV. stoljeća.
Ukoliko je legenda istinita da su u tim pećinama skrivali se bosanski fratri za vrijeme Turaka, onda je pretpostaviti da od tog vremena potiče i zid kojim je zazidan otvor jedne od pećina.
Da li su pećine korištene i prije kao stanište, o tome se, za sada, ne može dati sud bez detaljnijeg arheološkog ispitivanja ovog prostora.
Što se tiće ostataka starih gradova ili tvrđava, koje se nalaze na rubnim dijelovima busovačkog područja, oni predstavljaju najveću nepoznanicu, od svih arheoloških ostataka iz prošlosti, u pogledu vremena iz kojeg datiraju, njihove stvarne namjene i sl. Odgovor na tu nepoznanicu bit će moguće dati samo detaljnijim arheološkim istraživanjima koje će, vjerojatno, nekada biti obavljeno.

 

Odgovori